Sunce je polako zalazilo iza horizonta, obasjavajući nebo nijansama narančaste i ružičaste. Vjetar je lagano šuštao kroz granje drveća, donoseći sa sobom miris svježe pokošene trave. Ptice su se skupljale na granama, pripremajući se za noć, dok su se u daljini čuli koraci prolaznika. Grad je polako tonuo u večernji mir, ali ulice su još uvijek bile pune života. Ljudi su šetali, razgovarali, smijali se. U kafiću na uglu, poslužitelj je nosio tacne s pićima, a miris kave miješao se s aromom svježeg peciva. Neki su gledali u svoje telefone, dok su drugi uživali u trenutku, opijeni ljepotom jednostavnih stvari. Na nebu su se počele pojavljivati prve zvijezde, obećavajući noć punu tajni i snova. Svijet je, činilo se, na trenutak zastao, dopuštajući svima da udahnu i osjete trenutak mira. U tom trenutku, sve je bilo savršeno.
